Salmo cf. montenegrinus (Karaman, 1933)

Hrvatsko ime: južno balkanska pastrva
Englesko ime: Balkan brook trout
Njemačko ime:


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Salmo_montenegrinus{/gallery}


Klasifikacija:

 

Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae

Morfologija:
Max veličina:
Biologija:

 

Distribucija:
Slivovi Morače i Neretve u Crnoj Gori i BiH. Nije poznato dolazi li u Hrvatskoj u nižim dijelovima Neretve i Norina.
Regionalni IUCN status:

nije procjenjena po MRAKOVČIĆ i SUR. (2006).


Globalni IUCN status:

nije procjenjena ver 3.1 Prema Kottelat & Freyhof (2007) nedovoljno poznata vrsta (DD).

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci:

Salmo labrax Pallas, 1814

Syn. Salmo trutta - prema Kottelat & Freyhof (2007) populacije pastrva koje su se nekada pripisivale u S. trutta u kontinentalnom dijelu Hrvatske pripadaju u vrstu S. labrax.

Hrvatsko ime: crnomorska pastrva
Englesko ime: Black Sea trout
Njemačko ime: Meerforelle, Lachsforelle


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Salmo_labrax{/gallery}


 

Klasifikacija:

 

Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae



Salmo labrax var. fario - potočna pastrva

Morfologija:
Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 8-11 mekanih šipćica;
Podrepna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 7-10 mekih šipćica;
Trbušna peraja: 7-9 mekanih šipćica
Repna peraja sadrži 18-20 šipćica
Broj kralješaka: 56-59
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 110-140
Tijelo im je vretenasto, neznatno bočno spljošteno. Po tijelu ima crne i crvene točke i pjege. Crvenih pjega uglavnom ima manje nego crnih. Crvene točke mogu biti u nijansama, od žarko-crvene boje do sasvim svjetlocrvene. Za vrijeme mrijesta boje su jače izražene. Trbuh joj je srebrnast, žućkast ili svjetlosiv, a leda i hrbat od svjetlije do tamnozelene, tamnosive ili tamnosmeđe ili do gotovo crnkaste boje. Bočni dijelovi tijela su uglavnom zelenkasti ili žućkasti. Obojenost tijela ovisi o staništu, starosti i veličini same ribe.
Max veličina:

Dužina prosječno 40cm, težina do 800 grama (Vuković T., Ivanović B., 1971), no postoje daleko veći ulovi. U Crnom jezeru na Durmitoru (Crna Gora) ulovljena je potočna pastrva teška 12,5 kg. U akumulacijskom jezeru Lokvara (blizu Delnica), koje pripada Dunavskom slivu, ulovljena je 1968. godine potočna pastrva od 124 cm i 25,5 kg težine, stara 15-16 godina (Pažur K., 1959)

Biologija:

U našim vodama rasprostranjene su dvije forme vrste Salmo labrax , to su potočna (S. labrax var. fario) i jezerska (S. labrax var. lacustris) forma. Potočna pastrva nastanjuje hladne planinske potoke i rijeke. Najvažniji čimbenici za preživljavanje su joj brz protok vode, dobro oksigenirana voda i temperatura vode ispod 25°C tijekom cijele godine. Pastrve duge 20 cm i teške 150 g sposobne su već za rasplođivanje, no mnoge ostaju neplodne i ne mrijeste se. Mužjaci (20-25 cm) i ženke (25-30 cm) spolno su zreli s 2-3 godine. Tijekom perioda mrijesta pastrve poprimaju različite nijanse boja, njihovi bočni dijelovi tijela promijene boju i to posebice kod mužjaka. Mrijest započinje sredinom listopada i traje već prema prilikama, do prosinca, siječnja, pa i do veljače. Ženka polaže ikru promjera 4-5 mm koja je žućkasta, crvenkasta ili narančasta. Razdoblje inkubacije ovisno o temperaturi traje 60-90 dana. Hrani se kukcima, vodozemcima pa i sitnom ribom.

Distribucija:
Regionalni IUCN status:

osjetljiva (VU) navedena kao S. trutta (MRAKOVČIĆ i SUR. 2006)


Globalni IUCN status:

najmanje zabrinjavajuća (LC) ver 3.1

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci:

Morfologija:


Salmo labrax var. lacustris - jezerska pastrva

Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 8-11 mekanih šipćica;
Podrepna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 7-10 mekih šipćica;
Trbušna peraja: 7-9 mekanih šipćica
Repna peraja sadrži 18-20 šipćica
Broj kralješaka: 56-59
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 11
Veća je od potočne pastrve i ima crne pjege nepravilna oblika, dok crvenih pjega obično nema. Ako i ima crvenih pjega tada su one nisu svijetlo obrubljene i imaju oblik slova X. Leđa su joj modro-zelena do sive boje, a bočni dijelovi tijela svjetliji. Ima veće ljuske srebrnastog sjaja.

Max veličina:
140 cm (mužjak); maksimalna zabilježena težina: 50.0 kg; maksimalna zabilježena starost: 5 godina (www.fishbase.com)
dužina: do 80 cm, obično do 40 cm; težina: do 20 kg (Vuković T., Ivanović B., 1971)
Biologija:

U našim vodama rasprostranjene su dvije forme vrste Salmo labrax , to su potočna (S. labrax var. fario) i jezerska (S.labrax var. lacustris) forma. Jezerska pastrva nastanjuje hladna i dobro oksigenirana jezera. Spolno sazrijeva od četvrte do sedme godine života. Mrijeste se od rujna do prosinca u pritocima jezera u kojima žive ili u samom jezeru. Spolno zrele postaju od četvrte do pete godine života. Zrela ženka daje 20 000-30 000 komada ikre. Ženka polaže ikru promjera 5-5,5 mm. Izvaljena mlađ do godine dana ostaje u pritocima, a zatim seli u jezero.

Distribucija:

Široko rasprostranjena u Europi. U našim područjima poznata iz Bohinjskog jezera, Plitvičkih jezera, Plivskog jezera i drugih jezera.

Ugroženost:

Nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao rizična vrsta.

Salvelinus fontinalis (Mitchill, 1814)

Hrvatsko ime: Potočna zlatovčica
Englesko ime: Brook Trout, B. Charr
Njemačko ime: Bachsaibling


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Salvelinus_fontinalis{/gallery}


Klasifikacija:
Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae
Morfologija:

Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica
Podrepna peraja:3-4 tvrde šipćice / 8-9 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 200-230
10 ili manje razgranjenih zraka u podrepnoj peraji. Vomer je bez zuba. Od S. alpinus se razlikuje po tome što joj se na leđima nalaze tamne valovite linije, kao i na leđnoj i repnoj peraji, a na podrepnoj peraji nalaze se tamne linije.

Max veličina:
20 – 30 cm, maksimalno 50 cm, svjetski rekord u težini je 6.577 kg
Biologija:

Mrijesti se od listopada do ožujka između kamenja u brzim vodama. Jaja se izliježu u proljeće i mladi provode oko 2 godine u mrjestilištu prije nego što odu u velike rijeke i jezera. Spolna zrelost se postiže u 2 – 3 godine. 100 – 5.000 jaja po ženki.
Mlađ se uglavnom hrani beskralježnjacima, a veći se primjerci hrane ribama.

Distribucija:

Alohtona vrsta uvezena u Europu iz Kanade 1879., gdje se aklimatizirala za uzgoj u ribnjacima. Sada se je raširila i u hladne otvorene europske vode. U alpskim jezerima nalaze se razne njene infraspecijske forme. U Hrvatskoj je zlatovčica pokusno puštana u neke otvorene vode od strane ribolovaca ili su pojedine jedinke pobjegle iz uzgoja. Stanje tih populacija nije dobro istraženo i poznato je da su recentno pronađene samo u Plitvičkim jezerima i Neretvi. U Hrvatskoj je puštanje alohtonih vrsta u otvorene vode zabranjeno, no jedinke u Neretvi dolaze iz BiH gdje se pojedine rijeke (pr. Lištica u Mostarskom blatu) još poribljavaju potočnom i jezerskom zlatovčicom.

Regionalni IUCN status:


Globalni IUCN status:

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci:

Salmo farioides (Karaman, 1938)

Syn. Salmo zrmanjensis

Hrvatsko ime: Primorska pastrva
Englesko ime: Balkan brook trout
Njemačko ime:


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Salmo_farioides{/gallery}


Klasifikacija:

 

Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae

Morfologija:
Leđna peraja: 4 tvrde šipćice / 10-11 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 4 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica
Trbušna peraja: 2 tvrda šipćica / 7-9 mekanih šipćica
Prsna peraja: 1 tvrda šipćica / 12-13 mekih šipćica
Repna peraja: 19 mekanih šipćica
Zubi su na vomeru u obliku cik-cak linije.Njuška nije jako zašiljena. Pored crnih, ima i crvenih pjega, ali su crne češće, osobito kod mužjaka. Broj piloričkih nastavaka varira od 36-50, prosječno 42.
Max veličina:

dužina do 61 cm

Biologija:

Najvažniji čimbenici za preživljavanje su joj brz protok vode, dobro oksigenirana voda i temperatura vode ispod 25°C tijekom cijele godine. Pastrve duge 20 cm i teške 150 g sposobne su već za rasplođivanje, no mnoge ostaju neplodne i ne mrijeste se. Mužjaci (20-25 cm) i ženke (25-30 cm) spolno su zreli s 2-3 godine. Mrijesti se u prvoj polovici prosinca. Promjer ikre u prosjeku iznosi 4,4 mm koja je žućkasta, crvenkasta ili narančasta. Razdoblje inkubacije ovisno o temperaturi traje 60-90 dana. Hrani se kukcima, vodozemcima pa i sitnom ribom.

Distribucija:
Rasprostranjena je u svim vodama koje utječu u Jadransko more od Zrmanje do Grčke. U Hrvatskoj u Zrmanji, Krki, Cetini i Neretvi. Ima je u rijeci Radiki - pritoci Drima, zatim u rijeci Bistrici kod Peći, kao i u nekim manjim vodama kod Ohridskog jezera i u pritokama Skadarskog jezera: Cijevni i Rijeci Crnojevića. Prema Kottelat & Freyhof (2007) i S. zrmanjensis, koju je Karaman opisao kao zasebnu vrstu, spada u S. farioides. Unesena je i u rijeku Ričicu u Lici iz rijeke Zrmanje.
Regionalni IUCN status:

ocijenjena kao osjetljiva (VU) kao dio populacije S. trutta (MRAKOVČIĆ i SUR. 2006).


Globalni IUCN status:

nije procjenjena ver 3.1 Prema Kottelat & Freyhof (2007) gotovo ugrožena (NT).

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci:

Salvelinus alpinus (Linnaeus, 1839)

Hrvatsko ime: Jezerska zlatovčica
Englesko ime: Charr, Arctic Charr
Njemačko ime: Wandersaibling, Seesaibling


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Salvelinus_alpinus{/gallery}


Klasifikacija:
Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae
Morfologija:
Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica
Podrepna peraja:3 tvrde šipćice / 8-10 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrde šipćice / 12-13 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 190-220
Glava i vilice su masivne. Tijelo je relativno visoko i debelo. Leđa su zelenkastocrna, bokovi srebrnasti sa malobrojnim krupnim pjegama. Trbuh je bijel. Boja u vrijeme mriješćenja varira. Pojavljuje se u mnogo različitih formi, a ponekad se u istom jezeru pojavljuju migratorne, normalne i patuljaste populacije. Od S. fontinalis se razlikuje po tome što na ledima nema tamnih valovitih linija (osim na ledima mladunaca) vec samo svijetle pjege; na podrepnoj peraji isto nema nikakvih tamnih linija.
Max veličina:
15 – 40 cm, maksimalno 88 cm, svjetski rekord u težini je 14.770 kg
Biologija:

Živi pri dnu. Mrijesti se od listopada do ožujka. Mrijesti se između kamenja u rijekama i jezerima. Poslije izlijeganja mladi odlaze u jezera ili more. Spolno zrelost se postiže u 3–6 godina. Plodnost iznosi 560–7 300 jaja po ženki. Ikra je veličine 4.5 – 5.5 mm.
Hrani se uglavnom beskralježnjacima, naročito planktonskim račićima. Velike ribe u nekim populacijama su piscivorne, pa čak i kanibali.

Distribucija:

Alohtona holoarktička vrsta koju nalazimo uglavnom u vodama na sjevernoj hemisferi, i to u čistim hladnim jezerima. U Sjevernom ledenom moru su pronađene anadromne populacije, koje spolno sazriju u moru i ulaze u rijeke da bi se mrijestile. One su veće od slatkovodnih formi, u kojih su poznate neke patuljaste rase. U naša područja je unesena iz alpskih jezera 1943. godine. U Hrvatskoj je zlatovčica pokusno puštana u neke otvorene vode od strane ribolovaca ili su pojedine jedinke pobjegle iz uzgoja. Stanje tih populacija nije dobro istraženo i poznato je da su recentno pronađene samo u Plitvičkim jezerima i Neretvi. U Hrvatskoj je puštanje alohtonih vrsta u otvorene vode zabranjeno, no jedinke u Neretvi dolaze iz BiH gdje se pojedine rijeke (pr. Lištica u Mostarskom blatu) još poribljavaju potočnom i jezerskom zlatovčicom.

Regionalni IUCN status:


Globalni IUCN status:

najmanje zabrinjavajuća   ver 3.1

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci: