Leđna peraja: 2 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica
Podrepna peraja: (1) 2 tvrde šipćice / 6 (7) mekanih šipćica
Repna peraja: 16 šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 8 (9) mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 7 mekanih šipćica
Broj kralješaka: 39-40
Iako su ženke prosječno veće od mužjaka, mužjaci ipak imaju duže prsne, trpušne i podrepne peraje. Osnovna boja cetinskih vijuna je blijedožuta, sa smeđim do maslinastozelenim pjegama, raspoređenim u četiri pigmentne (Gambetta) zone. Njuška je tuplja nego kod C. elongatoides. Razmak od vrha njuške do oka je manji od razmaka od oka do operkuluma. Ždrijelni zubi 1.9 - 1.12 . Brkovi kod C. dalmatina su podjednake duljine kao kod C. bilineata, a dulji nego kod C. elongatoides i C. narentana. Sborbitalna kost je duga i visoka, šiljci dugi i šiljasti, manji šiljak je razmjerno dug ali tanak. Pijega pri bazi repne peraje je smeđe boje, izduljena u kratku prugu, te koso položena. Na repnoj peraji nalazi se šest nizova pruga. Gornja usna je mesnata s nepravilnim brazdama. Između stražnjih brčića i središnjih režnjeva donje usne dva su ili tri nabora.

Ženke do 115 mm; mužjaci do 66 mm.

Dolazi uglavnom u sporo tekućim i ujezerenim dijelovima rijeke Cetine. Nastanjuje područja gdje voda nije topla i gdje je dno pjeskovito, šljunkovito ili obrslo gustom podvodnom vegetacijom. Izbjegava previše muljevita dna.
Cetinski vijun živi pojedinačno ne stvarajući plove. Sakriva se u pijesku tako da glavu položi iznad supstrata, a katkada se i potpuno ukopa. Aktivnosti započinje u sumrak i nastavljatijekom noći, dok većinu dana provodi ukopan u dno. Hranidbena aktivnost slijedi sezonski ciklus u kojem u zimi posve izostaje ili je vrlo slaba, dok je sredinom ljeta vrlo jaka. Hrani se pretežito pridnenim organizmima ili onima koji žive na vodenim biljkama.
Gonade ove vrste zrele su već u travnju. Mrijest je parcijalan, a u jajnicima se nalaze jaja različitih veličina.

Cetinski vijun je hrvatski endem i živi samo u rijeci Cetini.