Popis vrsta

Salmothymus obtusirostris (Haeckel 1852)

 

Hrvatsko ime: Mekousna pastrva
Englesko ime: Adriatic Salmon
Njemačko ime: Adriatischer Lachs



{gallery id=birds rows=2 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/S_obtusirostris{/gallery}


Klasifikacija:

Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae

Morfologija:
Leđna peraja: 4 tvrde šipćice / 10 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 8-9 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 8 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 12 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 101-103
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 20
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 21
Glavna karakteristika mekousnih pastrva je kratka i jako zaobljena njuška te debela, mesnata i mekana usta. Usta su im manja nego kod drugih naših salmonida. Zubi na vomeru su postavljeni u dva reda i divergiraju na obe strane, te su mnogo jači od onih na viličnim kostima. Na samom vomeru je šest zuba, dok osnova vomera ima 10-11 pari, a na kraju je još jedan zub. Vomer ima čunjasti oblik. Promjer oka iznosi 1/5 dužine glave ili 1/2 međuočnog prostora. Škržnih šipćica (branhiospina) na prvom škržnom luku sa svake strane ima 10-11. Osnova analne peraje je za 1/3 kraća od osnove leđne peraje. Glava je kraća od najviše visine tijela i stane oko pet puta u ukupnu duljinu tijela. Osnovna im je boja tamno-maslinasta. Leđni dio tijela je sivkasto-žut bez točaka. Na bočnim dijelovima tijela postoje crne točke te manji broj crvenih i narančastih točaka koje su nepravilno raspoređene. Crvene i tamne točke nisu okrugle kao kod potočne pastrve nego su sitne i nepravilne.
Max veličina:
narastu do 4 kg težine
Biologija:
Mekousne pastrve obično se zadržavaju na mirnijim i dubljim mjestima u rijekama. Mrijeste se u proljeće, od ožujka do svibnja. Spolno sazrijevaju u četvrtoj godini života. Hrane se kukcima.
Distribucija:

Jadranski sliv u Hrvatskoj , Srbiji i Crnoj Gori, te istočnoj Albaniji. U Hrvatskoj rasprostranjena u Zrmanji, Jadru kod Solina i Obrovca, te u rijeci Vrliki kod Imotskog. Endemska vrsta

Ugroženost:

Nije ugrožena.


 


Salmothymus obtusirostris krkensis (Karaman, 1927)
,      Zlousta*

Morfologija:
Leđna peraja: 5 tvrde šipćice / 10 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 4 tvrde šipćice / 8-9 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 2 tvrda šipćica / 8 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 102-106
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 21-24
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 17-19
Ima jaku i tupu njušku, puno tuplju nego kod Solinske mekousne pastrve. Usta su joj manja. Gornja vilica je kraća i šira, tako da ne doseže ni do ispod sredine oka. Njuška je vrlo kratka. Oko je nešto veće i staje 4,1-4,3 puta u dužinu glave. Boja tijela je uglavnom srebrnkasta. Pjege su crvene i crne. Na leđnoj peraji se u proljeće javljaju slabe crvene i tamne pjege.
Max veličina:
oko 3 kg; maximum do 6 kg
Biologija:
Živi u otvorenim dijelovima rijeka. Nikad se ne skriva ispod kamenja. Mrijesti se u proljeće i to na krupnijem pijesku. Hrani se pretežito kukcima sa površine vode.
Distribucija:
Nalazimo je kao endem u izvorskom dijelu rijeke Krke kod Knina. Endemska vrsta
Regionalni IUCN status:

kritično ugrožena (CR)  (MRAKOVČIĆ i SUR. 2006)


Globalni IUCN status:

ugrožena (EN)   B2ab(v)   ver 3.1

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci:


 


Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus (Steindachner, 1882),      Neretvanska mekousna*

Morfologija:
Leđna peraja: 4 tvrde šipćice / 9-12 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 7-9 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 7-9 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 10-14 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 106-120
Broj kralježaka: 56-59
Ova podvrsta ima vrlo karakterističan oblik glave, i to po izpupčenim lubanjskim kostima u području očiju. Gubica je znatno izdužena. Usta su relativno malena, mesnata i mekana. Zubi su pretežito prekriveni mesnatim naborom. Gornjovilična kost dopire do horizontale sredine oka. Duljina glave jednaka je najvišoj visini tijela i iznosi oko 1/5 ukupne duljine tijela. Broj škržnih šipćica (branhiospina) varira od 26-32. Broj piloričkih nastavaka iznosi 48-91. Po bokovima se prostiru, od glave pa do pod sredinu leđnog peraja, rijetke i nepravilno raspoređene crne točke nepravilnog oblika. Crvene pjege su veoma rijetke. Obično se nalaze narandžaste pjege koje se preklapaju sa crnim. Narandžaste pjege dopiru do repnog peraja. Samo je leđna peraja pigmentirana.
Max veličina:
Biologija:
Živi u jatima u otvorenim tokovima rijeka i ne trži zaklone. Zadržava se u mirnijim dubljim mjestima u rijeci. Mrijesti se u travnju i svibnju. Ženke u šljunku kopaju gnijezda, a mužjaci ih čuvaju. Gnijezda prave na dubini od 34 cm do 1,4 m. Gnijezda su oko 30-90 cm duga, 20-60 cm široka i 15-70 cm duboko. Mrijesti se pri temperaturi vode od 9,3 do 10,1°C. Optimalna temperatura vode pri umjetnom mriješćenju je oko10°C, jer je pri toj temperaturi postotak oplođene ikre najveći (Vuković T., Kosorić Đ. 1968). Inkubacija do izvaljivanja larvi traje oko 45 dana. Promjer ikre je u prosjeku 0,45 cm. Ljuske se počinju razvijati kod mlađi dužine 24 mm. Mužjaci postaju spolno zreli u četvrtoj-petoj godini, a ženke nešto kasnije, od pete do sedme godine.
Hrani se uglavnom vodenim organizmima: hironomidama, efemeropterama, trihopterama, oligohetama, amfipodama i dr.
Distribucija:
Endemska vrsta rijeke Neretve.Živi u ovoj rijeci od stalaćkih stijena kod sela Ljusića ispod Uloga pa sve do Donje Gabele. Njeno rasprostranjenje u rijeci Neretvi podudara se sa rasprostranjenjem glavatice. Iz Neretve ulazi u njezine pritoke: Rakitnicu, Ramu, Trebižat, Bunu, Bunicu, Bregavu. Naseljava vodene tokove unutar nadmorske visine od 4, pa sve do 570 m. Najmasovnije naseljava rijeke Bunu i Ramu (Kosorić Đ., Vuković T. 1966.).
Ugroženost:
Nalazimo je u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao kritično ugroženu vrstu.

 


Salmothymus obtusirostris salonitana (Karaman, 1927),      Solinska mekousna*

Morfologija:
Leđna peraja: 4 tvrde šipćice / 11 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 4 tvrde šipćice / 9 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 2 tvrda šipćica / 8 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 12 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 100-105
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 20
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 17
Piloričkih nastavaka ima oko 61-81. Usta su kod ove podvrste relativno mala i mesnata. Njuška je zaobljena. Gornjovilične kosti su kratke i široke. Gornja vilica je kratka i jedva doseže do horizontale sredine oka. Zubi su sitni. Ljuske su relativno velike. Boja leđa je sivkasto žuta, bez ikakvih pjega. Bokovi su posuti tamnim i crvenim pjegama. Tamne pjege postoje samo na prednjem dijelu tijela, uglavnom do ispod leđne peraje, dok se crvene pružaju po cijelom tijelu. Na škržnim poklopcima ima više tamnih pjega i one su najintenzivnije obojene.
Max veličina:
oko 2 kg; maximum do 4 kg
Biologija:
Živi na mirnim mjestima u rijekama. Hrani se sitnim gamarusima, malim puževima, ali hvata i kukce koji padaju na vodu. Mrijesti se u proljeće.
Distribucija:
Nalazimo je kao endem u rijekama Jadro i Žrnovnica. Endemska vrsta
Ugroženost:
Nalazimo je u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao rizičnu vrstu.