Popis vrsta

Carassius gibelio (Bloch, 1782)

Sin. Carassius auratus gibelio

Hrvatsko ime: Babuška, srebrni karas
Englesko ime: Prussian Carp, Gibel Carp
Njemačko ime: Giebel, Silberkarausche


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Carassius_gibelio{/gallery}


Klasifikacija:
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Morfologija:

Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 15-19 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 5-6 mekanih šipćica
Repna peraja: 17-19 šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 14 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 2 tvrde šipćice / 9 mekanih šipćica
Broj kralješaka: 30
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 28-34
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 5-7
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 5-7
Visina tijela iznosi 39-42% od dužine tijela bez repne peraje. Razlikuje se od karasa (Carassius carassius) po tome što je zadnja tvrda šipćica u leđnoj i podrepnoj peraji jače razvijena i nazubljena sa svoje unutrašnje strane. Leđna i podrepna peraja su svojim gornjim rubom kod babuške blago udubljene, a kod karasa blago izbočene. Škržnih šipćica (branhiospina) na prvom škržnom luku ima od 39-52.

Max veličina:
45.0 cm (mužjak); maksimalna zabilježena masa: 3 kg
Biologija:

Živi u slatkim vodama ali može se pojaviti i u boćatim. Voli bogate rijeke sa slabom strujom i raslinjem, a posebno jezerca močvarnih rijeka ili rukavce velikih rijeka. Može se naći u malim umjetnim jezercima i močvarama. Podnosi pH raspon od 7.1 do 7.5. Živi u umjerenoj klimi, gdje su temperature uglavnom između 10 i 20 °C. To je istočnoeuropski ili divlji oblik zlatne ribice. Babuška je svejed. Hrani se uglavnom vodenim beskralješnjacima koje traži po dnu, ali i vodenim biljem i organskim detritusom. Spolnu zrelost postižu u 3 ili 4 godini života. Plodnost je 160 000 d 380 000 jaja. U našim vodama daleko su zastupljenije ženke, mada se mogu pronaći i mužjaci. One se mrijeste i sa mužjacima drugih vrsta riba, tako da spermatozoid ulazi u jaje ali ne dolazi do oplodnje. Dakle mogu se razmnožavati i iz neoplođenih jaja. Za vrijeme mrijesta skupljaju grančice kako bi uhvatili rubnu vegetaciju pri dnu. Jaja se vežu za biljke. Jedinke koje nastanjuju jezera sele u riječna ušća da bi izbjegle nisku koncentraciju kisika u vodi tijekom zime. Tijekom zimskih perioda zakopava se u substrat dna. Izgleda da u tom stanju može preživjeti i najniže temperature.

Distribucija:
ALOHTONA VRSTA . Babuška ima najveći utjecaj na autohtonu ihtiofaunu. Njena pradomovina je Kina, odakle se proširila vodama šireg područja istočne Azije i Sibira. U europski dio bivšeg SSSR-a prenesena je 1948. godine, zatim se vrlo brzo proširila prema zapadu, prešavši put od gotovo nepoznate vrste pedesetih godina do invazivne vrste vrlo velikih populacija. Glavni razlozi nezadrživog širenja te vrste su specifičan način razmnožavanja – ginogeneza, izostanak prirodnih predatora i otpornost na nepovoljne uvjete (promjene temperature i koncentracije kisika). Ženke se mrijeste i s mužjacima drugih vrsta. Babuška je izrazito adaptivna vrsta koja je velikom brojnošću prisutna u gotovo svim vodama i crnomorskog i jadranskog sliva. Izravni je konkurent šaranu čije su se populacije proporcionalno smanjile.
Regionalni IUCN status:



Globalni IUCN status:

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci: