Popis vrsta

Romanogobio uranoscopus (Agassiz, 1828)

Hrvatsko ime: Tankorepa krkuša
Englesko ime: Danubian Gudgeon
Njemačko ime: Steingreßling


{gallery id=birds rows=1 cols=5 width=120 height=120 labels=captions alignment=center orientation=horizontal buttons=0 links=0 counter=0 overlay=1}/slatkovodne_ribe/Romanogobio_uranoscopus{/gallery}


Klasifikacija:
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Morfologija:

Leđna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 6-7 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 5-7 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 13 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 2 tvrde šipćice / 5-7 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 40-43
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 5-6
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 4
Tijelo je izduženo. Grlo je pokriveno ljuskama, a tjeme glave je golo. Usta su donja. Repna peraja je upadljivo usječeno. Brčići kada se okrenu unatrag, dosežu do zadnjeg kraja preoperkuluma. Ljuske su cikloidne, srednje veličine. Boja leđa varira od žutosmeđe-zelene do tamno sive, bočne strane su srebrno-sive dok je trbuh bijeli. Peraje su prljavo žute. Tijelo i peraje su bez pjega ili su pjege slabo izražene i to samo iznad bočne linije, kuda se proteže siva traka. Ponekad se na leđnoj peraji nalaze slabo izražene pjegice , dok su druge peraje uvijek bezbojna.

Max veličina:
15.0 cm (mužjak)
Biologija:

Ova bentopelagicka vrsta uglavnom živi solitarno, a udružuje se u manje skupine jedino u sezoni mrijesta. Nejcešce nastanjuje gornje dijelove rijeka u pojasu mrene i lipljena. Reofilna je vrsta koja daje prednost kisikom bogatim vodama snažna toka, kojima je dno prekriveno kamenjem ili krupnijim šljunkom. Aktivna je uglavnom nocu kada izlazi iz skrovišta, ispod kamenja i iz pukotina, u potrazi za hranom. Hrani se beskralješnjacima dna, posebno racicima i licinkama vodenih kukaca, ponekad i algama.
Spolnu zrelost obicno dostiže u drugoj ili trecoj godini života. Razmnožava se u proljece, od svibnja do lipnja, i to na plicim mjestima gdje je brži protok vode. Za mrijest uglavnom bira šljunkovito-pjeskovitu podlogu. Žemka odlaži 800-3 000 jaja parcijalno na kamenje ili pijesak, rjede i na vodeno bilje.

Distribucija:

Nastanjuje srednju i jugoistocnu Europu u sljevovima Dunava, Vardara i na Peloponeskom poluotoku. U Hrvatskoj živi u rijekama Savi, Dravi, Muri i Kupi.

Regionalni IUCN status:

gotovo ugrožena (NT) (MRAKOVČIĆ i SUR. 2006)


Globalni IUCN status:

najmanje zabrinjavajuća (LC)   ver 3.1

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci: