Leđna peraja: 245-275 šipćica
Podrepna peraja: 176-249
Prsna peraja: 15-21
Repna peraja: 7-12
Jegulja ima izduženo zmijoliko tijelo sa vrlo sitnim ljuskama. Iza izdužene glave nalaze se prsne peraje te jedna cjelovita peraja nastala spajanjem leđne i podrepne peraje s repnom perajom. Tijelo je obavijeno debelom naslagom sluzi, te ova riba može po vlažnoj travi prepuzati iz jedne vode u drugu.

težina 4-5 kg; dužina do 1,5 m

Pretežno je aktivna noću, a hrani se različitim vodenim beskralješnjacima, ličinkama riba i žaba. Živi uz dno, u različitim pukotinama ili ispod kamenja. Široko je rasprostranjena vrsta koja naseljava većinu europskih vodotoka koji se ulijevaju u Atlantski ocean, Sjeverno, Baltičko i Sredozemno more. U Crnom moru je pronađena oko Bospora. U Hrvatskoj ova vrsta naseljava vodotoke jadranskog i crnomorskog sliva. U jadranskom slivu je autohtona, a u crnomorskom slivu alohtona vrsta.

Razmnožavanje jegulje vezano je isključivo za more. Naime, jegulja je katadromna selica, koja iz slatkih voda putuje na mrijest u more. Spolnu zrelost mužjaci jegulje dostižu u 9 - 12 godini života, a ženke u 9 - 20 godina. U stadiju spolne zrelosti započinju svadbeni put spuštanjem niz rijeku. Istovremeno se razvijaju sekundarne spolne oznake, te trbušna strana tijela poprima srebrnasto-bijelu boju, a bokovi potamne. Nosnice se prošire, a volumen očiju se dvostruko poveća. U to vrijeme se jegulje ne hrane; njihovo crijevo se skraćuje, a stjenka crijeva se stanji i prestane izlučivati probavne sokove. Dakle, sve spolno zrele jedinke putuju iz europskih slatkovodnih vodotoka na mrijest u Sargaško more. Sve do 1920. godine nije bilo poznato mjesto mriješćenja jegulje. Naime, tada je danski biolog Johannes Schmidt otkrio u morskim uzorcima ličinke američke i europske jegulje. Obje jegulje se mrijeste u rano proljeće, a područje mrijesta obiju vrsta se preklapa. Mrijeste se na dubini od 500 - 1000 m. Svaka ženka polaže oko milijun jajašaca promjera oko 1,1 mm. Oplodnje je vanjska. Postembrionalni razvoj obuhvaća metamorfozu. Ličinka jegulje je velika 5 - 7 mm. Nakon mriješćenja odrasle jedinke ugibaju. Ličinka jegulje je prozirna, bočno spljoštena, s vrlo malom glavom i velikim očima. Nimalo ne sliči odrasloj jegulji, te su je dugo vremena smatrali posebnom vrstom ribe. Ličinke se nazivaju staklarke ( Leptocephalus ) ( slika 1&2 ). Neki znanstvenici smatraju da se ličinke jegulje ne hrane, dok ostali navode kako se hrane zooplanktonom.

Slika 1 & 2: Ličinka jegulje staklarka ( Leptocephalus ) (preuzeto iz: www.amonline.net.au i people.whitman.edu) Rast ličinki je postepen te tijekom prve godine dosežu veličinu od 25 cm, u drugoj oko 52 cm, a u trečoj 75 cm. Ličinke europske jegulje nosi Golfska struja od mjesta mriješćenja u Sargaškom moru kroz cijeli Atlantski ocean do obala Europe. U trećoj godini ličinke se preobraze u novi oblik tzv. staklastu jegulju, koja već ima zaobljeno tijelo. Za razliku od europske jegulje, ličinka američke jegulje metamorfozira nakon prve godine života.

U četvrtoj godini, mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje ostaju sve dok ne postanu spolno zrele. Spolni organi se razvijaju polagano i tek kada su oni u potpunosti razvijeni jegulja odlazi na put u Sargaško more ( slika 3 ). Jegulje, koje naseljavaju vode crnomorskog ili dunavskog sliva, ne razmnožavaju se.

Slika 3: Sargaško more (www.mdsg.umd.edu) Slika 4: Razvojni ciklus jegulje ( www.ices.dk)

Brojnost jegulja u Europi se smanjuje, a uzrok tome je pretjerani lov i izgradnja brana na rijekama bez ribljih staza. Danas europske populacije jegulja uvelike ovise o umjetnom uzgoju u morskim lagunama.

Na slici 4 prikazan je životni ciklus jegulje.

 

Široko je rasprostranjena vrsta koja naseljava većinu europskih vodotoka koji se ulijevaju u Atlantski ocean, Sjeverno, Baltičko i Sredozemno more. U Crnom moru je pronadena oko Bospora. U Hrvatskoj ova vrsta naseljava vodotoke jadranskog i crnomorskog sliva. U jadranskom slivu je autohtona, a u crnomorskom slivu alohtona vrsta.