Popis vrsta

Telestes karsticus Marčić i Mrakovčić, 2011

Sin. Ranije su se populacije ove vrste smatrale svijetlicom -Telestes polylepis (Steindachner, 1866), ali nedavnim je genetičkim i morfološkim istraživanjima T. karsticus izdvojen kao zasebna vrsta.

Hrvatsko ime: kapelska svijetlica
Englesko ime: Karst Dace
Njemačko ime: Kroatischer Karst Strömer



Klasifikacija:
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Morfologija:
Leđna peraja: 2 tvrde šipćice / 71/2-81/2 mekih šipćica;
Podrepna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 81/2-91/2 mekih šipćica;
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / (6)7 mekih šipćica;
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 12-15 mekih šipćica;
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 45-65 (najčešće 49-62);
Broj ljusaka između bočne pruge i baze trbuha: 61/2-71/2

Tijelo joj je izduženo, bočno spljošteno i pokriveno tankim, sitnim ljuskama. Ljuske koje se nalaze na području između donjeg dijela glave i prsnih peraja te između trbušnih peraja se ne preklapaju. Leđa su joj tamnosive boje, a trbuh srebrnkastobijel, ali obojenost može varirati ovisno o podlozi na kojoj živi. Duž bokova, od oka do kraja repnog drška, proteže se tamna linija koja nije uvijek jasno izražena kod živih jedinki, dok je kod konzerviranih primjeraka jasno izražena. Bočna pruga je kontinuirana i duž nje proteže se tanka, crna, izražena linija. Duljina glave stane oko 4 puta u standardnu duljinu tijela. Gubica je zaobljena i malo se proteže preko gornje usne. Usta su poludonja (subterminalna), bez brkova. Oči su prilično velike i smještene bliže vrhu glave. Promjer oka je 3,5 do 4 puta manji od duljine glave. Ždrijelni zubi organizirani su u dva reda: 5.2 – 2.4. Stražnji rub leđne, prsnih i trbušnih peraja je konveksnog oblika, dok je stražnji rub podrepne peraje ravan. Leđna peraja smještena je iza polovice duljine tijela. Perajne šipčice su pigmentirane, a ponekad je pigmentacija prisutna također i na koži između njih. Iznimku čine podrepna i trbušne peraje koje su bez pigmenata. Na bazi prsnih peraja nalaze se narančaste mrlje, dok su na bazama podrepne i trbušnih peraja prisutni samo tragovi narančastog obojenja (Marčić i sur. 2011).

Max veličina:
10-15 cm; maksimalna veličina iznosi 20 cm
Biologija:
Biologija i ekologija ove tek nedavno otkrivene i opisane vrste još uvijek su nepoznate i tek se istražuju. Poznavanje biologije i ekologije vrste iznimno je važno za njenu pravilnu zaštitu. Tijekom dosadašnjih terenskih istraživanja i opažanja je ustanovljeno da se jedinke ove vrste razmnožavaju u razdoblju od ožujka do svibnja kada vodotoci nabujaju te kada, prema pretpostavci, temperatura vode postane povoljna za razvoj oplođenih jaja. Najstarija zabilježena jedinka s istraživanog lokaliteta potok Sušik, polje Lug imala je pet godina (5+). Taj podatak dobiven je metodom određivanja starosti jedinki na temelju ljusaka. Postoji pretpostavka da T. karsticus preživljava nepovoljne okolišne uvjete poput niskog vodostaja, sušnog razdoblja ljeti te zimu povlačenjem u podzemlje. Ta pretpostavka je potvrđena speleološkim istraživanjima prilikom kojih je u sustavu podzemnih vodotokova pronađena ova vrsta (Jalžić, usmeno priopćenje u Marčić i sur. 2011). Javlja se u vodenim tokovima na višim nadmorskim visinama i potocima sa slabijim strujanjem vode. Kapelska svijetlica je ugrožena autohtona vrsta, endem dunavskog slijeva i hrvatski endem zato što zauzima iznimno mali areal rasprostranjenosti (< 1 km2), zbog stalnog smanjivanja areala i kakvoće njezinih staništa te sve većeg antropogenog pritiska na podzemna krška staništa u kojima boravi jedan dio godine (Marčić i sur. 2011). Takve su vrste osobito osjetljive i obično imaju malu sposobnost prilagodbe na promijene vanjskih, okolišnih čimbenika. Nedovoljna istraženost i nedovoljna popularizacija u široj javnosti ne pridonosi njihovoj zaštiti u prirodi, stoga bez saznanja o biologiji  ove vrste nije moguće provesti pravilnu zaštitu koja je neophodna za njen opstanak.
Kapelska svijetlica je eurifagni omnivor čija prehrana uključuje biljnu i životinjsku hranidbenu komponentu te sklonost kanibalizmu. Glavni i najzastupljeniji izvor hrane čine vodeni beskralješnjaci. U sastav prehrane kapelske svijetlice uključeno je devet skupina beskralješnjaka od čega sedam čine vodeni beskralješnjaci. Dominantan element prehrane tijekom cijele godine su skupine organizama iz reda dvokrilaca (Diptera) od kojih su ličinke  trzalaca (Chironomidae) brojčano najzastupljeniji i najučestaliji plijen u probavilima riba. Ljeti i u proljeće najbrojniji plijen su ličinke trzalaca (Chironomidae), tijekom jeseni planktonski račići rašljoticalci (Cladocera) i ličinke vodencvjetova (Ephemeroptera), dok su zimi najzastupljenije vodengrinje (Hydracarina), rašljoticalci (Cladocera) i maločetinaši (Oligochaeta) (Sučić, 2012).

 

 

 
Distribucija:
Kapelska svijetlica je stenoendemska vrsta dunavskog slijeva s vrlo ograničenim arealom rasprostranjenosti što ju ujedno čini jednom od najugroženijih riba Europe. Živi samo u Hrvatskoj na vrlo malom području gdje naseljava hladne, krške potoke. Prema dosad objavljenim podacima zabilježena je na svega tri lokaliteta oko Velike i Male Kapele: potok Stajnica u Stajničkom polju, potok Sušik u polju Lug, Jezero i potok Jasenčica u Jasenačkom polju (Marčić i sur. 2011).
Regionalni IUCN status:

ugrožena vrsta (EN) (Freyhof)

 

Globalni IUCN status:

nije procijenjena ver 3.1

 

Više informacija:

FishBase baza

Pretraži Fauna  Europea

Pretraži Species 2000

 

Pregled referenci: