Leđna peraja: 5-8 tvrdih šipćica / 12-17 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 10-11 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 15-16 mekanih šipćica
Repna peraja: 19-21 šipćica
Broj kralježaka: 57-61
Broj ljusaka u bočnoj liniji: 86-90
Relativno mala usta, zubi su slabo razvijeni te se skoro i ne uočavaju. Gornja vilica dopire do prednjeg ruba očiju. Leđna peraja je neobično velika i šarena. U razdoblju mriješćenja boja je intenzivnija, a kod mužjaka se povećava zadnji dio leđne peraje. Diploidan broj kromosoma iznosi 102.Na leđima i bočnim dijelovima tijela ima male okrugle crne pjege, a na bočnim dijelovima tijela postoje još i uzdužne pruge. Hrbat je zelenkasto-siv, bočni dijelovi tijela srebrnasto-žućkasti, a trbuh bijel.

Živi u tekućim, bistrim i dobro oksigeniranim vodama plićeg, šljunkovitog ili pjeskovitog dna. Također se pojavljuje u jezerima, rjeđe u bočatim vodama. Hrani se faunom dna, insektima koji padaju u vodu, rjeđe ribljom mlađi. U trećoj ili četvrtoj godini života postiže spolnu zrelost, a u nekim rijekama tek nakon pete godine. Mrijesti se od ožujka do svibnja pri temperaturi od 6-10°C i obavlja se na dubini od oko 1,5 m. Migrira uzvodno tražeći mjesto za mrijest. To su uglavnom mirnija i plića te pjeskovita ili šljunčana mjesta u potoku ili rijeci. Ženka polaže ikru žute boje u prosjeku veličine 2,5-3,5 mm. Plodnost ženki je 6 000-7 000 komada ikre na jedan kilogram svoje tjelesne težine. Hrani se vrlo raznoliko: efemeroptera, diptera, trihoptera i plekoptera. Vrlo osjetljiva vrsta na onečišćenja.

Srednja i sjeverna Europa. Dunavski i Jadranski sliv (unesena).

Osjetljiva (VU) u dunavskom slijevu. U jadranskom slijevu je alohtona pa se ne smatra ugroženom (MRAKOVČIĆ i SUR. 2006).

najmanje zabrinjavajuća (LC)      ver 3.1